|  |
DOMETI
Dokle dopiru glasovi prošlosti što
Odveć kasno grebu ušne školjke?
Koliko daleko doseže eho jecaja
Sablasnika s one strane puškometa?
Dokučuju li mozgovi učenjaka tajnu
Izliječenja neke prastare boljke?
Da li se tasovi Justicije vide
Iz bilo kojeg ugla Svijeta?
Dolaze li do istog cilja i
Kornjača troma i hitra vidra?
Da li do svih nas na kraju
Dopre Konačne Istine dah?
Kakva je svrha u hladno kameno
Tlo bačenog sidra?
Da li je krajnji domet
Zemlja zemlji, pepelu prah?
I ?
I šta to ostaje za nama
Sem prašine na lesnoj zaravni
Koju spiraju vjetrovi i kiše?
I ko još cijeni
Bijela zrnca znoja na marami
Nadničara koji jedva diše?
I kakav je to svijet koji
Vrijednost mjeri brojem nula,
Srljajuć' zbog njih u nova ratišta?
I gdje nestadoše vremena
Kad smo koristili logiku čula:
Sve množeno nulom (bilo) je Ništa!
I kako dići glavu i ići dalje
U godinama Vječitog Polusutona
U danima bez jutra, anemičnim, sivim?
I kako ubijediti sebe i druge
Da se može isplivati nakon urona
I da si sretan što te zovu živim?
MRTVAJA
Sjedim i posmatram mrtvaju,
A mrtvaja kao da nije mrtva!
U njoj:
Žamor žaba zaglušuje suton.
Komarci žiletima sijeku vazduh.
Čaplje pljuskaju po plesnjivoj vodi.
Šaš šušti šamarajući grmlje.
Ovo je ipak iluzija tek.
Mrtva je mrtvaja...
Ona je:
Bez roditelja i bez potomaka.
Nit' izvora, nit' uvira ima.
Ko iskinuta stranica romana,
Ona ne vodi nikuda.
(Život nikada ne stoji!)
MI U MAGLI
Odveć dugo u magli živimo:
S maglom se budimo,
U magli radimo,
S maglom u krevet liježemo.
U magli nam prodaju maglu,
Maglu u magli kupujemo.
A u magli se ptice sudaraju
Uz sablasno graktanje;
Neprijatelj postaje nevidljiv,
Prijatelji se gube uz put;
Cilj je mutan i naizgled
Nedokučiv za sljepilo mrene
Od kojeg bolujemo
Mi u magli.
Postajemo stranci sebi samima,
Ne prepoznajući vlastite
Ruke i noge...
I naše misli su ko sumaglica,
Nedorečene i raspršene
U hiljade želja
Nas u magli.
Grizem i žvačem maglu,
Slipavu ko sluzokoža
Potom pljujem, zgađen,
Ne bi li progrizao svoj
Put slobode.
Zastajem zagrcnut:
Hoću li uspjeti, tamo,
Van magle, gdje svijet
Nije tek zbir obrisa
Figura, oblika i spodoba?
Hoću li prepoznati boje,
Mirise i godišnja doba?
Hoće li moja glava ponovo
Postati moja pod vedrinom neba?
Da li ću pamtiti svu onu
Sivost koja se obrušavala na nas
U danima kad je Ništa bilo Sve,
A Sve samo san
Nas u magli?
|
|
Povratak na vrh stranice |
|
