|  |
NE DAM TI JUTRO
Ne dam ti riječ
koju ćutim.
Ubili su mi svaku
koju kazah.
Ne dam ti jutro nečije,
Uzeli su mi svako koje
sanjah.
Ne dam ti san
koji me voli.
Probudili su svakog
ko se nada.
NOĆ
Duga je noć,
nečujna, bez koraka. Noć daleka,
tuđa, bez osjećaja.
Duga je noć,
preduga bez šapata!
Noć nečija,
strana bez imena.
Duga je noć,
daleka, bez adrese
za pisma nekome.
Duga je noć,
za pjesmu nekome!
IME
Od svih tih nesanica i
glupih nježnosti
ostane neko ime.
Ime nečije
kojim druge zoveš
u inat zaboravu.
Od svih imena
voliš neko ime
koje ne da mira.
Pišeš pjesmu
nekom sa imenom,
koje tajno šapućeš.
Ime neko ne voliš
jer ga nosi neko
koga si volio.
Ime ti ne da
da postaneš čovjek.
ODRASTI
Rekla je odrasti
konju zadrti.
Rekla je prestani
magarče glupi.
Rekla je ne shvataš
da hoću da me
neko voli!
Rekla je odrasti
da saznaš ko si.
ODLAZI
Nemam
ništa bitno
da ti kažem!
Odlazi
nesanico,
neka te pjesma nosi
daleko od mog
ostarjelog čela!
Odlazi
nenadano srećo,
lice je tvoje
utvara što se smije!
Odlazi
iluzijo spokoja
ruka je tvoja
vatra bez žara!
Odlazi.
|
|
Povratak na vrh stranice |
|
