|  |
ČEKANJE
Zbog svjetlosti i zvuka
Želim ostati budan
Neću prekidati tišinu. Samo ruka
Moja drži usne. I uzaludan
Trzaj prelazi moje oči. Sada
Čekam gledajući nepoznato
I želja ta lagano u san pada
Tišina je sveta... Znam to.
Još jedan odgovor nedostaje!
Ne smijem sada pasti u san
Vremena ima koliko noć traje
A ja umoran
Izdaje me glas i volja
Sada idem gdje su moji...Odavno sam pozvan
NIŠTA
Ništa, još jednom prah
Noć prolazi kraj nas
Svakim satom smo daleko
Ostaje nam strah
Koji prelazi u glas
Kojim te doziva neko
Tebi nepoznat. Dan
U njegove ruke gdje se sjenke kriju
Polazi tiho, bez tona
Još jedan, isti, dosadan
I oni ga ne razumiju
Samo žive u njemu. I ona
Dalekim pogledom traži
Ono što je ostalo uz puteve
Nadanja, ili u meni, kraju
Ja te ne poznajem! Kaži
Mi ko si. Zaboravio sam sve
Jer svi zaboravljaju.
ASKETA
Možda je tiho, ili ćuti
Na prašnjavim daskama
Možda je razapet kao neki sud
U njegovom oku odsjaj neki sluti
I tih i nježan kao blud.
Noćnim kretnjama kroz oči
Sjeća se tiho u prolazu tom
Kroz savjest Poklonici noći
Jahači crnih konja jašu
Jahači idu, među njima on.
Suva je krv puna draži
I daleka misao koja opija
U svojim prstima on nesto traži
Dolazi kraj u bezbroj malih zmija.
Asketa lomi slutnje
I veže ruke svoje. Sada nešto javlja
U obrise žena pune pomutnje
Riječi, želje, nadanja on stavlja
I sjenka ga steže
Svijestan sebe, on zna
Iz njegovih ruku slasti bježe
Iz njegovih očiju izvire apatija.
Evo opet žena...
Gleda u nju tvrdo, očima zla.
Iz njenih dlanova proždire ga sjena
Puna slutnje i jakog smisla
Još jedan krug sluti
Nesvijest dubokog sna tesko razapeta
I njegova svijest u očima se muti
Na daskama počiva asketa.
JUTRO
Odlučio sam gledati iza dlana
Zaokružiću pojave, čekanja
Sva tvoja lica tintom ukapana
U pogledu što sanja
Skrivaš se lako.
Dišem u vrat, nozdrve otvara
Svježina jutra. Prolazim jako
Preko polja trčim, vidi se para
U vlažnoj magli, moj korak
Kruži zvijer, stenje u mrak što se gubi
Spušta pogled na stomak
Duboko u tamu ulaze zubi
Ne plaši se
To samo neko spava, duboko
Samo san! Okreni se
Trči! Široko
Polje utočište vlage, kiše
I sitno inje, rosa pokapana
Duboko i glasno u nama diše
Jutro novog dana
Vide se samo tragovi, i vjetar struže
U travi
U obliku dlana kruže
Misli, i možda, odgovor pravi
Prepoznajem poziv, to je
Riječ dugo čekana
Usne moje
Drhte, jer ovo je jutro, jutro novog dana. |
|
Povratak na vrh stranice |
|
