|  |

*** pribijati heftalicom
reči u okamenjene uši
verovati overenim prepisima
više nego očima
pevati samo himne
u gomilama-
na sahranama stadionima ulicama
štiklirati zaokružiti
gde god bilo
infinitivne bezlične oblike
tako završiti sve
svečane naredbe sa uzvičnikom
RAZBIJENI IZLOZI
Razbijeni su izlozi. Spuštena oštrica vazduha.
Pozorišna zavesa. Rampa što je amputirala
nepotrebne delove. Prvi hladan dan u godini.
Vreme je ta magma ostavljena na kiši. Premalo
vremena da utisneš znak. Ličnu kartu. Dokaz.
Krvnu sliku. Crno na belo. Sakupljač krhotina.
Ali izlozi su stvarno razbijeni. Ne preskačući
mrvice stakla. Bosonogi su ugazili. U beton grada.
Vise im cene i deklaracije. Uputstva o pranju.
U očima zaključani lavirinti. Zaključane kapije
grada. Dobro utabanim putevima. U presecima.
Tamo gde je istorija prolivala mleko. Bežimo.
Hodnicima šupljih kostiju. Bez putokaza. Napamet.
PODRUMI DAMASKA
Vatrene kocke prostora
Koje će me začeti
U dalekoj budućnosti
Beskrvni odrazi ogledala
Koji će me odvući
U podrume Damaska
Plesnjive
Od snova demona
Stišane posle prve
Eksplozije Vremena
Odatle ću videti zvezde
Neće biti oči
Odatle ću videti nebo
Uramljeno kostima
TIŠINA U STANU BR. 14
Prođoše već četiri godine od kako
sam poslednji put izašla iz stana
i skoro tri od kako sedim u ovoj
fotelji boje dehidrirane maline.
Miševi mi pretrčavaju noge.
Kukci otvaraju škrge na mom vratu.
Kada se okupe raspravljaju o uticaju
mahovine i kristala na noćna ludila.
Kroz razređenu roletnu dopiru
zvuci previranja, bat gorštaka
što se kotrljaju vlažnim ulicama.
A legenda kaže da se sve ovo
jednom već dogodilo, da smo
pobedili i da ne treba brinuti. |
|
Povratak na vrh stranice |
|